čet - 13.07.2006
Tragovi u sećanju
Još samo tragovi su u sećanju
ostali da su nežne ruke
dodira poput svilene tkanine
meni nekad noću pesme
na beloj postelji
ispisivale.
I kao da su neke tuđe ruke
njihovo šaputanje slušale
naslađujući se
rečima strasnog greha.
Sve prevare u moru sam
potopila da ne otkriju
tajnu da suviše često
osvaneš u
zenicama očiju mojih, iako
te već dugo pred njima
nema.
sre - 05.07.2006
Jutarnji Jazz
Juče sam imala priliku da sa drugaricom podelim radost jutarnjeg čaja. Doduše, nije bilo jutro već oko jedan poslepodne i to nakon noći revije Johnny Depp filmova. Čaj je bio lepa promena nakon moje odluke da prestanem da pijem kafu. Nije da je mnogo pijem, ali sada sam prestala i to malo. I tako sedim za drvenim stolom (mnogo volim drvo) i gledam kako se sunce poigrava na roletnama u sobi. Izgledalo je kao da se svetlost bori da kroz svaku onu liniju prođe i nekako pobedi roletnu. Ne zna da zajedno čine savršen par stvarajući onu predivnu krem boju u celoj prostoriji, poigravaju se sa senkama na zidu, ometaju nas da nastavimo dalje da gledamo filmove i zahtevaju punu pažnju. Jutarnji jazz je bio na radiju, zaista sjajan način da započneš dan. Provlačio se kroz svaku kap čaja, kroz sladak ukus meda na usnama i ulazio u mene rušeći sve brane. Vrteo se sa kašičicom po mojoj šolji i rastapao se u mojim ustima. Reči su nam letele ispred očiju stvarajući priče i pesme. Kretale su se u ritmu muzike u kojem su i naša srca počela da lupaju. Tiho kao miris leta se ušunjao u nas. Zaista jazz fantastično ide uz vrele letnje neprespavane noći.
