ned - 17.06.2007
Opet more
Kada bi postojao grad u koji bi mogao da pobegneš
da bi vodio svakodnevni život, to bi bila Bijela u Crnoj Gori. Mesto za bekstvo
iz stvarnosti gde i one stvari koje su se dogodile nekada davno sada izgledaju
kao jučerašnji događaji, a možda se nikada nisu ni dogodile. Jednog dana će
možda ovaj grad postati nešto sasvim drugo, razvijen nailazećim kapitalizmom,
progutan u novom-starom svetskom poretku. Ali ostaće ovekovečen u mojim
putopisima onakav kakav je sada, ali u nekom drugom vremenu to već neće biti
taj grad. Ovaj o kom ja pišem biće grad iz starih spisa, zauvek zaboravljen kao
takav. Neće više biti grad u kom sam uz obalu šetala, kada mi je došla želja da
nešto napišem o ovom, sadašnjem gradu koji me kao i svaki primorski grad
jeftino dobija. Ovo mesto je dokaz da je vreme dimenzija koju je čovek izmislio
da bi svojim racionalnim umom pokušao da obuhvati ono što jeste, a što ne
traje, nema ograničenja i uvek je tu. Vreme sada deluje tako relativno. Čovek
je učinio da su mu uspomene obeležene satom i minutom, umesto da samo budu tu,
neobeležene i uvek prisutne. Život nema suštinu, on je prosto tu, skladan i
živ. Radi na osećaj.
