pet - 15.12.2006
Vize i Ambasade
Trenutno je aktuelno pitanje gde ćete za Novu
Godinu. Ja sam problem već rešila time što planiram da idem u Italiju da je
tamo dočekam. I sve je to super, najromantičniji grad na svetu za novogodišnju
noć, iako su u Veneciji tokom zime česte poplave do kolena i tome slično. Prva
i jedina prepreka do savršenog odmora je viza i ambasada. Skupljala sam mesec
dana sve potrebne papire. Moglo je to i brže, ali zašto kad može sporo? I dođem
danas u ambasadu, kad me na šalteru sačeka neka ženska sa noktima, spremna da
mi zagorča sve moje planove. Gurnem joj ja nekako brdo papira iz moje ruke kroz
onu rupu na šalteru, mogli su da urade i one rupice pa da kroz njih guram.
Gleda papire i prvo što joj se ne sviđa je zdravstveno osiguranje.
-
- Važi samo u Italiji ne za ceo Šengen!
I sve to mi kaže tako prijatnim glasom da sam je
već videla kako gura one nokte da iskoči kroz šalter.
- Pa nemam ih.
- Mi se ne razumemo ovde, morate da mi pokažete da imate novac na računu ili kreditnu karticu ili novac na uvid...
Ne, ja tebe ne razumem.
- Ali ja imam novac na uvid, evo ga.
Jes’ baš ću sad sa svim onim papirima da joj
pružim i pozamašnu sumu novaca. Sagnem se da uzmem novčanik iz torbe i u tom
trenutku sam poželela da umesto novčanika u ruci osetim pištolj i da pucam kroz
šalter i kroz celo odeljenje za vize, nikoga ne bih poštedela, pa ni ostale
žrtve koje tek čekaju u redu da predaju svoje papire, čisto da im olakšam. Ali
u ruci mi se našao samo novčanik, njim ne mogu čak ni da je gađam, zbog stakla
na šalteru. Nema veze, sredila sam to zdravstveno koje mi je nedostajalo,
primili su sve. Ali meni se želja da idem malo smanjila. Još ako mi ne daju
vizu, šutnuću nogom u stolicu, to je najbolje što mogu usled takvih okolnosti.
Da nije bilo onog veselog Italijana na vratima, mislila bih da je ceo odlazak u
ambasadu bio uzaludan. Olakšice ne postoje, sve je isto kao i pre. U ovoj
zemlji nema mere za nepristojnost, za drčnost. Kao što nema mere za jelo. Slave
su kod nas postale događaji gde možeš da se razbiješ od hrane, a ne slava
sveca. Ako mu i ime znaju, onda ne znaju šta predstavlja. Nema mere za kulturu,
to kao da ne postoji. Za dobroćudnost, lukavost, prevrtljivost, lakovernost,
sujetu, tvrdoglavost, inat.
Srbija – zemlja bez granica.
