pon - 30.10.2006
Ram protekle godine
Usijano jesenje sunce nad sivim gradom, užurbane ulice i lica. U srcu stihija nakon svih bura i previranja. Iskren osmeh slučajnog prolaznika, tajni pogled starog poznanika. Sve je opet isto, a ipak drugačije. Radost u društvu prijatelja, piće, dim, glasni razgovori. Tiho unutrašnji glas govori, šapuće... sve je drugačije, mi smo drugačiji, stariji. Oči su mi prepune slika, a razum utisaka. Kao da će opet doći, kao da mi život tiho kuca na vrata. Još jednom mu rado otvaram i raširenih ruku ga prihvatam. Ne zaboravljam gubitke, samo ih sama sebi opraštam. Veličam pobede i u ram protekle godine ih stavljam. Ne zaboravljam vas. Mnoge reči su izgovorene, zapisane, uknjižene. Sa papira ih uzimam i u usta stavljam. Imam šta novo da kažem. Ne odustajem!
Čekam da sutra dođe, da bih krenula iz početka.
čet - 19.10.2006
...
ned - 08.10.2006
Nakon...
Ovih dana nisam bila pri internetu i nakon sedam dana odsustva, sačekalo me je oko 24 obaveštenja o novim postovima prijatelja na blogu. Trebalo je sve to otvoriti, pročitati, dešifrovati, protumačiti, pročitati između redova, razmisliti, razmisliti još jednom, zbuniti se neshvatanjem, smisliti komentar, zbuniti se prilikom pisanja komentara, izbrisati zbunjeni deo, napisati novi, zbuniti se još jednom, ostati potpuno zapanjen svojim komentarom, ipak ga poslati, shvatiti da uopšte nema smisla sa onim što je pročitano, razmišljati da li se vratiti i izbrisati stari komentar a napisati novi, ipak izabrati da se pročitaju ostali postovi, napisati pravi komentar na pogrešnom blogu, vratiti se na pravi i uraditi ispravnu stvar, setiti se pravog komentara kada je suviše kasno, razumeti nečije misli kada je već sve prošlo, otvoriti svoju stranicu, možda bih mogla da promenim pozadinu, opet neki bezvezni komentar, zbuniti se još jednom za kraj, savršeno imam smisla da nemam smisla, ići dalje, UNOS... šta sam ono beše htela???
